Nekada davno, za staroga zemana, zagleda se turski asker u lijepu djevojku sa Moćevca. Ni ona, bogme, ne ostade ravnodušna. Obećaše se jedno drugome. No, stiže naredba od više vlasti da asker treba da se vrati u svoje mjesto. Šta da se radi, dvoje mladih i zaljubljenih spopade grdna nevolja. Asker poruči djevojci da će noć pred povratak doći kući kod njenih roditelja da od njih zatraži dozvolu da je vodi sa sobom. Ali… Priroda se uroti protiv njihove ljubavi. Spustila se toliko gusta magla da asker nije mogao da pogodi kuću svoje voljene. Ona je sa svojim jaranicama svu noć uzalud čekala svoga dragoga. U očajanju ispjeva pjesmu „Po Taslidži pala magla“.
(Iz scenarija programa „Naša Pljevlja – dom za sve“)
