U organizaciji Centra za očuvanje i razvoj kulture manjina Crne Gore sinoć je u Narodnoj biblioteci „Radosav Ljumović” promovisana knjiga „Interkulturalni prikazi – Ulcinj i Bar“ poznatog ulcinjskog i crnogorskog novinara i publiciste Mustafe Canke.
Govorili su: doktor komparativne književnosti i humanističkih nauka Ljudmila Popović, književnik Miraš Martinović, književnik i recenzent knige Željko Milović i autor.
Ljudmila Popović, u visokomisaonom sagledavanju vrijednosti i značaja knjige, ocjenjuje da publikacija “Interkulturalni prikazi – Ulcinj i Bar”Mustafe Canke predstavlja pravo bogastvo Crne Gore. Knjiga je putokaz ka uneverzalnim vrijednostima koje nas konektuju u kosmopolitski sistem vrijednosti. Mišljenja je da ovakva knjiga može da nastane samo kao plod ljubavi i posvećenosti ljudskim vrijednostima. Ona je, kazala je Popovićeva, svojevrsni smjerokaz ka univerzumu sveopštih vrijednosti. Oživotvorenje njenih poruke treba da donese boljitak Crnoj Gori – jer to zalužujemo. Mi smo slobodarski narod i u nama ima prostora za ljubav i povezivanje. Knjiga Mustafe Canke to dokazuje.
Po mišljenju književnika Miraša Martinovića ova knjiga je važna: ”Prije svega, zbog toga što u tom milenijumskoj trajanju, u slojevima koje su ostavili njihovi žitelji: Iliri, Grci, Albanci, Sloveni, osmanlijski osvajači… Canka čita njihove tragove, idnetifikuje ih. Izvlači raznolikosti, ukazuje na sličnosti, izvodi zaključke, koji mogu biti od koristi, današnjim stanovnicima, u čijem je kodu isprofilisan osjećaj za raznovrsnost, za kopče koje vežu razlike, ali i međusobno poštovanje, razumijevanje, toleranciju. Sve to živi u čovjeku ovog podneblja, u današnjem čovjeku, koji je naslijedio ono što su baštinili njegovi preci, a što se u njemu produžava. Ne treba zaboraviti da u nama žive svi naši prethodnici. Pulsira uvijek živa tradicija i onda kada je nijesmo svjesni, te da ona upravlja nama, pa i u mnogo čemu određuje.”
Željko Milović, uz ostalo zapaža da: “Knjiga, dakle, nosi eho velike humanističke tekovine zajedništva i prožimanja. Radi se o čisto etičkom specifikumu otvorenosti i tolerancije, koja je, u spoju dvije krajnosti mediteranski mirna i dinarski violentna, oduvijek bila nesumnjiva konstanta ova dva grada.Imali su taj oreol iznad glave i kada su ih gradili i kada su rušili. Znali su to prijatelji i oni drugi.To je potreba da se bude svoj, uz osjećaj da je i ono drugo tvoje“.
