U organizaciji JU Centar za očuvanje i razvoj kulture manjina Crne Gore sinoć je u Narodnoj biblioteci “Radosav Ljumović“ u Podgorici održano Autorsko veče književnika Braha Adrovića.
O njegovom stvaralaštvu govorili su: književni kritičar, publicista, književnik Faruk Dizadarević, prof. dr Draško Došljak i publicista Salko Luboder.
Moderatorka je bila Amra Tahirović.
Faruk Dizadarević je istakao da „ poezija Braha Adrovića baštini vezan i nevezan stih, sonetnu formu, tercet i kratku formu, dakle čitavo jedno formalno i oblikovano bogatsvo. Na stilizacijskoj ravni uočava se razuđenost jezika. Adrović se poigrava jezikom, jezik je za njega isključivi funkcionalni predmet umjetničkog oblikovanja. Jezik predstavlja mješavinu modernog izraza i zavičajnog dijalekta. Nerijetko nailazimo na lekseme koje autor domišlja. Sa uspješnom infiltracijom u sam tekst, takav stav može pojačati jednu od bitnijih determinanti ove poezije“.
Dizdarvić zapaža da Braho Adrović teži da dosegne sklopove značenja tradicionalne naracije kraja iz kojeg je, koji zahtjevaju zamašne poetičke procedure unutar jednog semantički vrlo slojevitog jezika sa jakim unutrašnjim intezitetom. „Te procedure on je vrlo umješno apsolvirao, čime je dokazao da se opravdano svrstava u red istaknutih crnogorskih pjesnika“, kazao je Dizdarević.
Dr Draško Došljak je naglasio da je cilj Adrovićeve poezije je da nas trgne, da nas zapita, da probudi uspavane duhove i pozove na aktivizam najprije u odnosu prema sebi samima. Najprije to! Njegova poezija budi i zaspalu ljudsku emociju. Iako ne bježi od neprijatnih okolnosti iz stvarnosti, njegovi stihovi sadrže nagovještaj da je “promjena unutar izvesnija, ali i mnogo potrebnija i svrhovitija, budući da se kroz nju mijenja i svijet spolja”. Braho Adrović pokazuje da se poezija ne može pisati “bez poverenja u njenu snagu i misiju”. Ona je snaga koja vraća povjerenje u Čovjeka”, zaključuje Došljak.
Salko Luboder osvrnuo se na publictički rad Braha Adrovića i njegovu knjigu zapisa i reportaža Priče iz dva vijeka: „U tri i po decenijskom plodnom novinarskom i publicističkom stvaralaštvu barda pisane riječi Braha Adrovića arhivirano je vrijeme, zanimljivi ljudi, događaji i nesvakidašnji biljezi života. Knjiga Braha Adrovića Priče iz dva vijeka predstavlja, zapravo, suštinu (ili glavninu) njegovog uspješnog i sadržajnog angažovanja u tvorenju repotaža kao najsloženijeg novinarskog žanra koji se graniči sa literaturom. Van sumnje, knjiga će zauzeti zapaženo mjesto u crnogorskoj i regionalnoj publicistici“.
Luboder naglašava da sadržaj knjige Priče iz dva vijeka predstavlja svojevrsne lirske prepise života, mijene vremena, lica i naličja naših trajanja, neobične ljude i događaje. Lirski nanosi u žurnalističkim tekstovima Braha Adrovića proističu iz njegovog pjesničkog bića, odakle je isteklo šesnaest knjiga poezije.
