U organizaciji JU Centar za očuvanje i razvoj kulture manjina Crne Gore i Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore sinoć je u Narodnoj biblioteci “Radosav Ljumović“ u Podgorici održana tribina pod nazivom “O Parčiću i tragovima glagoljice”.
Govorili su: dr. sc. Darko Žubrinić, univerzitetski profesor iz Zagreba i Mirna Lipovac, tajnica Društva prijatelja glagoljice Republike Hrvatske. Moderatorka programa je bila Ana Vuksanović.
Mirna Lipovac održala je prezentaciju pod nazivom “Kronologija Parčićeva rada na Misalu” podsjećajući na njegove osnovne biografske podatke: Dragutin Antun Parčić, kanonik, leksikograf, glagoljaš, profesor, bavio se i kartografijom, tiskarstvom, slikarstvom, pjesništvom, prevođenjem, prirodoslovljem, botanikom, astronomijom i fotografijom. Priredio je novo izdanje hrvatsko-glagoljskog Misala (1893.) i hrvatski obrednik Rimski ritual, te početnicu za čitanje glagoljskih slova s osnovama staroslavenske gramatike autora Ivana Broza, Mali azbukvar za pravilno i jednolično čitanje glagoljice u novih crkvenih knjigah po hrvatskoj recenziji.
Lipovac je istakla da postoji nekoliko verzija u vezi s pitanjem kada je Misal po prvi put stigao u Crnu Goru. Po zvaničnim dokumentima, međutim, Misal je u Crnoj Gori prvi put korišten 1. januara 1895. godine na liturgiji u Katedrali u Starom Baru, koju je služio nadbiskup Šimun Milinović a kojoj su prisustvovali predstavnici sve tri vjere.
Prof. Darko Žubrinić u svom izlaganju između ostalog ukazao na kulturne veze između Hrvatske i Crne Gore, naročito Boke kotorske. “Prema mojim saznanjima hrvatska glagoljica je prisutna u 27 zemalja, a veza između Crne Gore i Hrvatske je mnogo jača. Tu imamo mnogo elemenata autohtonosti. Na prostoru Boke su djelovali značajni glagoljaši koji su postali biskupi. Jedan od njih je Juraj Pinezić u Gornjoj Lastvi u XVIII stoljeću sa otoka Krka. Imamo i njegove rukopise koji se čuvaju u Donjoj Lastvi, na kojima se vidi vrlo kultivirani rukopis, takozvana brzopisna glagoljica. Za razliku od drugih slavenskih naroda, Hrvati imaju puno pravnih dokumenata – to su knjige umrlih, vjenčanih koji su značajni za lokalno stanovništvo i demografiju određenog prostora. Ti dokumenti nam pokazuju da su ti ljudi bili socijalno angažirani ”, kazao je prof. Darko Žubrinić.
On je podsjetio i na značaj prof. Ljubice Štambuk, koja je rođena u Perastu i koja je radila na očuvanju i promovisanju glagoljice.
