U organizaciji JU Centar za očuvanje i razvoj kulture manjina Crne Gore i Filološkog fakulteta Univerziteta u Prištini, uz podršku Ambasade Crne Gore na Kosovu, u sali „Idriz Ajeti“ Filološkog fakulteta Univerziteta u Prištini, juče je promovisana Antologija kratke proze albanskih pisaca Crne Gore „Svi naši“. Izdavač Antologije je JU Centar za očuvanje i razvoj kulture manjina Crne Gore.
O Antologiji su govorili: dekanica Filološkog fakulteta prof.dr Lindita Rugova, akademik Zuvdija Hodžić, prof. Anton Berišaj (Anton Berishaj), prof. dr Draško Došljak, prof. asoc. Ag Apoloni, dr Hadži Šabani (Haxhi Shabani) i Salko Luboder, direktor JU Centra za očuvanje i razvoj kulture manjina Crne Gore.
Promociji je prisustvovao akademik Mehmed Kraja, predsjednik Akademije nauka i umjetnosti Kosova.
Obratio se otpravnik poslova Ambasade Crne Gore u Prištini gospodin Bernard Čobaj iskazujući zahvalnost svima koji su doprinjeli da se Antologija promoviše na Filološkom fakultetu Univerziteta u Prištini.
Dekanica Filološkog fakulteta prof.dr Lindita Rugova je, pored ostalog, kazala: “Današnja promocija je rezultat agilnosti i zaintiresovanosti gospodina Bernarda Čobaja za jačanje kulturnih i naučnih veza između dvije države – Kosova i Crne Gore, koje doprinose jačanju komšijskih odnosa. Promocijom albanskih stvaralaca u Crnoj Gori odajemo priznanje njima, jer i oni su “naši”, budući da su predhodne generacije doprinjele stvaranju i jačanju kulture na Kosovu. Vidan doprinos tome je ova Antologija čiji je izdavač JU Centar za očuvanje i razvoj kulture manjina Crne Gore”.
Akademik Zuvdija Hodžić je istakao da Antologija kratke proze albanskih pisaca Crne Gore daje značajan doprinos na putu boljeg međusobnog upoznavanja i povezivanja naroda i kultura na našim prostorima.
Prof. Anton Berišaj (Anton Berishaj) zapaža da su u Antologiji djela nekoliko doajena albanske proze koji su obilježili književno stvaralaštvo. “Neke od karakteristika knjige su elementi postmodernog stvarlaštva, duh Mediterana koji se prožima i podstiče na imaginaciju, zatim djela koja opisuje život u dijaspori, kao i djela autora koji pišu na crnogorskom jeziku. To je mediteranski aspekt koji govori o indentitetima, često nazivani hibridnim, ne u biološkom smislu već gledajući sa kulturnog aspekta – plurularni, a ne sumbilarni identiteti koji ukazuju na otvorenost prema književnim dimenzijama, što je karakteristično za balkansko književno polje”, kazao prof. Berišaj, ističući da je Antologija sa aspekta poetike, stilistike i navedenih književnih elemenata praznik za ljubitelje književnosti.
Prof.dr Draško Došljak je istakao da samostalne pripovijesti ili odlomci iz romana u ovoj Antologiji upućuju na zaključak da se otvorilo jedno novo književno nebo koje je iznad nas, sa nama i u nama. Književnost je ovom knjigom ostvarila svoju estetsku funkciju, a jezik postao moćan most između dvije kulture.
Prof. asoc. Ag Apoloni je kazao: “Ovo izdanje možemo nazvati diplomtskim i netipično je za izdanja koja imamao i koja promovišemo na Filološkom fakultetu. Antologija služi prijateljstvu dvije države i dva naroda. Danas govorimo o izdanju koje ima misiju mosta”.
“Crna Gora je veoma važna za Kosovo jer da nije bilo albanskih pisaca iz Crne Gore na Kosovu ne bi bilo kulturnog života pedesetih godina kada počinje kultura izdavaštva, tačnije 1949. godine formiranjem časopisa “Jeta e re”. Esad Mekuli je putem ovog časopisa formirao kosovske književnike. Mnogi od njih su mi to potvrdili. Takođe, da nije bilo Esada Mekulija ne bi znali za mnoga djela koje je on preveo, između ostalih ne bi znali za Njegoša. Njegov doprinos nije samo u izdavaštvu već i u stvaranju kulturne klime jer je “ Jeta e re” nadahnula mnoge pisce koji su pisali na albanskom i južnoslovenskim jezicima”, rekao je Apoloni naglašavajući: “Antologija je izgradila još jedan most povezivanja. Ovakva izdanja su potrebna u današe vrijeme kako bi književnost imala ulogu diplomatske misije. Antologija nam ukazuje da je Crna Gora pažljiva prema albanskoj zajednici i da albanski pisci (stvaraoci) neumorno rade i stvaraju na svom jeziku”.
Dr Hadži Šabani (Haxhi Shabani) je, pored ostalog, kazao: “Ova knjiga koja sadrži „istorije davnih snova“ proznih autora (preformulisano prema naslovu pripovijetke pisca Mahmeta Kraje „Istorija jednog davnog sna“) pokušaj je u tome pravcu koji, i to ne prvi put, čini Centar za očuvanje i razvoj kulture manjina. Baš i ova knjiga i autori koji su njom obuhvaćeni, iako je prije svega književna, znači fikcijska, vezana je uz porijeklo i osnovni identitet, zato su i priče ovih pisaca „(književne) istorije davnih snova“.
Salko Luboder je ukazao da je cilj ove knjige da predstavi duhovno bogatstvo Crne Gore, budući da kultra i umjetnost koju stvaraju pripadnici manjinskih naroda naše zemlje su dio jedinstvenog kulturnog i umjetničkog dobra Crne Gore, istovremeno nikako ih ne razdvajajući od njihovih nacionalnih književnosti i kultura. Naglasio je da međusobno upoznavanje putem umjetnosti i kulture doprinosi snaženju duha razumijevanja i zajedničkog života. Antologija predstavlja svojevrsni most povezivanja ljudi, naroda i država, što se jasno pokazalo tokom dosadašnjih promocija, a što će tek dobiti na značaju kako vrijeme bude odmicalo.
